Škrabotine
23.05.2009., subota
OBIČNA SUBOTA
|
O čemu da vam pišem dragi moji? O ovoj današnnjoj suboti ? Eto njena posebnost je u tome što sam se mogla dići iz kreveta u sedam i pol za razliku od ostalih dana kad se dižem u pet. Sasvim dobar razlog da bude posebna,zar ne? Brko je već na delu a nestaško spava razbacan na sve četiri u krevetu u koji jedva stane. Normalno kava prvo pa tableta za tlak,kao ulazim u one krizne godine pa me hormoni veslaju kak im se prohtije. Skupim račune koje još moram platit, napravim u glavi operativni plan i krenem niz ulicu,jer ve naše ulice na dole vode k moru i centru zbivanja našeg malog grada, Odmah krene pozdravljanje na sve strane i pozivi na kavu. Prvo banka! Kava sa dugogodišnjom poznanicom . S njom u društvu, vidi čuda, gospođa koja je neuspješno konkurirala na mjesto ravnatelja kod nas. Malo neugodno za početak, par pitanja i mojih kratkih odgovora, i bi joj jasno da ne želim tu temu uz jutarnju kavu. Nakon toga renem ispunit obećanje radnoj kolegici. Naime,ima tetu staru ravno sto i jednu godinu!Obećala sam toj staroj dami kompletnu njegu danas. Veselio me taj zadatak jer smo se uvij dobro zabavile. Gospođa je sasvim bistra,svjesna svojih godina i potreba, Usput dobijem lekciju iz talijanskog a ona iz hrvatskog . Na kraju dobijem obećanje da će se pomolit za mene i krenem dalje.Dalje se zna,kupovina pa doma na kuhanje. Sasvim običan dan, sasvi običan život u kome se isprepliću obični događaji, susreću obični ljudi. Što ga može učinit posebnim? Jedino mi sa svojim odlukama ,svojim viđenjima događaja i svojim utjecajem na njih. Pitanje je samo koliko i kada uopće želimo utjecati na nešto i koliko uopće želimo ikakvu promjenu . Jako rijetko stisnemo šaku i odlučno kažemo: e neće biti tako nego ovako, dosta popuštanja i plivanj niz struju.Lakše je biti komotan i uspavan, tješiti se i opravdavati da i tako ne možemo utjecati na neke tokove,no dali je to baš tako? Dali će nam to uvažit ove mlade generacije jednoga dana kada počnu postavljati neugodna pitanja tipa: a gdje ste vi bili, a što ste vi učinili, a kako ste vi reagirali? Spavali, opredjelili se za ne talasaj?A može se . Dovoljno je krenuti od malih stvari i ne zatvarati oči. Još dobro vidimo,mito,pljačku,nepravdu,bijedu, siromaštvo,bolest....Možemo poći od malih stvari u našem mikrokozmosu i ne treba nam za to ovaj veliki loto dobitak na koji svi misle ovih dana. To je zalog za budučnost. Kad jednog dana bude postavljeno pitanje što smo učinili za ovaj dan ili ovaj život da ne bude sasvim običan,tad ćemo moći nabrojiti možda samo sitnice,male stvari,ali nekome jako važne, Tad možemo reći da smo taj dan ili taj život nekome na tren učinili posebnim ,nekome drugome ali i sebi. Danas je bila jedna obična subota, a mžda nekome i ne sasvim obična,tko zna? |
19.11.2008., srijeda
POVRATAK U DOMOVINU
|
Evo dragi blogeri da se malo oglasim. Za ovu pauzu,priznajem, najviše je kriva ljenost. Ne mogu se pohvalit da tijelo baš treniram, ali mozak, e to se mora trenirat. Baš danas na poslu ,u nekim razgovorima, dođošmo do interesantnih saznanja da je kod nas puno toga moguće, naravno , samo ako znaš kako ćeš i gdje ćeš, a i šoldi nešto moraš imat. Pa tako dođosmo do informacija da konobarica može biti zubni asistent, pa frizer šef kuhinje,i td, ima toga još. Na moje pomalo glupavo pitanje,kako je to moguće, jedna kolegica značajno pokaza pokret prstima, znate ono kad šuška. E lijepo može. Odeš u inozemstvo, pa bireš, hoš srednju školu, oš zanat. Znaju se i cjene. Pa se vratiš lijepo sa diplomom i gotova stvar.E zašto sam ja lupala četiri godine škole? Čini se za samo par tisuća kuna. A obzirom na nadolazeću recesiju, zaključili smo da je najbolje rješenje dobro drpit i preći susjedima, pa oni ne izručuju. Jedna kolegica mudro zaključi: kad mogu doktori, pa mogu i ja. Pa samo se vraćam u bivšu domovinu! E zar nije dobar prijedlog? |
27.05.2008., utorak
SVIBANJSKA PALETA
|
Kao rapsodija,kao pčatno nabacanih boja kao...nemam pravi izraz za tu ljepotu. Svaka riječ djeluje trivijalno i nedovoljno. To je za mene svibanj. Priroda si je dala oduška na svakom koraku. Rasipala se u obilju bija i oblika. Kamo god da okrenem glavu i na čemu god da zaustavim pogled sve je u raskoši. Vrtovi, balkoni, terase, livade sve blješti bojama. Kao da je svibanj mlada u narodnoj nošnji pa se zaodjenuo najljepšim boja ma pa se ko pan raširio i svima se hvali svojom ljepotom. Poslije obilje kiša koje su napojile biljke i zemlju i tako pomogle da sada na suncu zasja sva ta čudesna ljepota. A nebo? Čisto i plavo da nema te stvari ili pojma skojim se ta boja može uporediti. Jedino more sa svojim plavetnilom može parirat. A ovih je dana predivno. Tako vidim predivni svibanj kamo god se okrenem.Dok sjedim u hladu procvjetale magnolije slušam cvrkutanje vrapčića koji se nadglasavaju napajam oči i dušu. SVIBANJ! |
01.03.2008., subota
TU SAM
|
Dragi prijatelji blogeri sve vas toplo pozdravljam u ovoj novoj godini i želim vam sve najbolje! Hvala na javljanjima,i dobro sam. Bila sam neko vrijeme vani a sada me ova makina nešto zeza(traži novo) pa nikako da startam ove godine. Radimo na popravcima pa se nadam uskoro aktivnom radu na blogu. Sve vAS TOPLO POZDRAVLJAM! |
29.11.2007., četvrtak
BLOGERSKI MANIFEST
|
BLOGERSKI MANIFEST 1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit. 2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer! 3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu. 4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo. 5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje! 6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu. 7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja. 8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana. 9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo. 10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu. 11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć? 12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja! 13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju. 14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju. 15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati. 16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati. 17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika. 18. Kada vas nešto pitamo odgovorite! 19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti. 20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere! MI STVARAMO BLOG!!! |
06.10.2007., subota
I KORAČAMO DALJE SKUPA
|
Jesen je stigla. Ništa novo, stigne svake godine redovno. Al, nije isto. Sve je tu,i dvorište od lišća i vrt u travu zarastao. I Tigrica ptiće lovi pa nosi u kuću da se hvali. Obilazim sve pogledom ,sve je isto ali ... Čekam te. Vražićak kao i obično ne ide. Uzimam cvijeće i svijeće sa stola- Krećemo,tvoja ruka stišće moju.Ta tvoja snažna ruka što me vodi. E da nije te ruke... Koliko me puta podigla ta ruka? Kad bih otplovila tamo negdje,znaš, tvoj stisak bi me dozvao u stvarnost.Okrećeš glavu i gledaš me. Znam da želiš proćitati moju nutrinu. Ne uspijevaš do kraja ali znaš i slutiš. Znaš me dobro, i kad šutim i kad mi se uzdah ukrade. Koračamo skupa, pogledaš me sa smješkom i odmah mi je lakše. Znam, samo na mene misliš i paziš na svaki moj pokret. Znam da me čuvaš čak i kad nisi tu. Al pusti, od ovoga me ne možeš sačuvat. Dosta da znam da si tu . A jesi, to mi tvoja ruka govori. I koračamo dalje skupa. |
22.07.2007., nedjelja
|
MORAM VAM JAVIT MOJU BOLNU ISTINU, MOJ SIN NIJE USPIO POBJEDITI ZLOĆUDNU BOLEST. PREMINUO JE 20.07. U 21 I 10. |
